|
|
| < | studeni, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Samo kratko javljanje...naime mala Mare danas ima rođendan 
eto samo sam to htjela podjelit sa svima,hihihi.Uglavnom, jako sam happy, okružena ljidma koji me vole i koje ja volim
a to je definitivni preduvjet za daljnji nastavak moje sreće....veeelika pusa svima, i ostanite uvijek takvi 
Nemam vremena u zadnje vrijeme, stalno fax, glazbena, zobr... Nedostaju mi moji stari prijatelji 
svaki dan upoznaš nekog novog al nije to to...onda druženja uz pictionary, pizze, kave, Mc donalds (aw...) sve je nekako nestalo... svi smo u svojim brigama i nikako da se uskladimo. Ne znam kad sam zadnji put mogla u miru sjest s nekim i popričat, jednostavno nemaš kad, svaki dan od pol 9 do 4-5-6 na faxu i tako neprestano. Sad su još počeli s parcijalnim i toliki je pritisak.... 
kratki rezime zadnjih mjesec i pol:prekrasno putovanje u Pariz s ljudima koje volim nakon toga Rim sa zborom i ljudima koji mi također neopisivo znače, novo duhovno iskustvo, molitva n puta dnevno, bezbroj crkvi, susret s papom, manje više pozivitna energija... treba sve to doživjet... i onda povratak u stvarnost, fax i druge obveze...uskoro mi je rođendan, ne mogu opisat kako se veselim vidjet svu ekipu na okupu, slavit ću više puta samo da napokon imam izgovor da se nađem sa svima koji mi tako nedostaju...I tako...u međuvremenu učenje (a tako sam demotivirana, nemam snage...).nemam vremena više (kako je to vrijeme relativan pojam,koma 
)...još samo želim reć da osoba koju tako tako tako puno volim uspjela prebacit se iz Rijeke u Zagreb... teško je opisat taj osjećaj nepoisive sreće i zahvalnosti, takvo što možeš cijenit tek kada to proživiš...toliko sam se nadala, molila, vjerovala i isplatilo se... Izrazito je bitno imat potporu i ljubav u ključnim trenucima...Al taj osjećaj da se možete vidjet u gotovo bilo kojem trenutku je predivan!!! Osjetit toplinu njegova zagrljaja, poljubac, vidjet osmijeh... Predivno i želim vjerovat da mi to nitko nikad neće oduzet... Eto toliko od mene za sad, velika pusa svima i živite život, imate samo jedan na raspolaganju pa...
P.S. Dobila sam ovaj video na mail, isparva mi se nije činilo neš zanimljivo,al tek kad sam ga pogledala poruku shvatila sam...
Jako dirljivo, bar za mene...
Ova pjesma...aww...
tako je prekrasna, kad ju pjevam ili slušam u potpunosti osjećam duhovno ispunjenje...naravno, hrvatska verzija je bolja,al kaj sad... 
however, hope u like it... 
I da pusek tei 
Da, da i Pepiju naravno...
Ljubavi, stalno si mi u mislima... Znam da te nema tek na par dana ali osjećam takvu prazninu u srcu... 
Teško je riječima opisat što znači voljeti nekog tako iskreno i jako... Ne želim da me ikad taj osjećaj prođe, tako je prekrasno budit se svako jutro i znat da na ovom svijetu postoji netko za koga kuca srce...Možda zvuči pretjerano i otrcano al eto, srce nikad ne pristaje na kompromis... Volim te više od svega i znaj da ću uvijek bit tu za tebe... Ne znam zašto me čopila inspiracija pisat svoje misli na net, vjerojatno zato što trenutno nisi kraj mene da te gledam u tvoje tople oči i tako ti kažem (a i ko da ne slušaš to svaki dan... )...Zadnjih par tjedana puno se stvari izdogađalo i puno nas je stvari zbližilo... Imam osjećaj kao da ćeš zauvijek bit dio mog života, nikad te ne želim izgubit... I kao da svaki tvoj korak čujem, svaki tvoj pogled osjetim, svaki tvoj osmijeh vidim... I svaku tvoju misao znam... Prekrasan osjećaj...Volim te više ljubavi moja...
[Ljudi sorry na pretjeranoj količini emocija al nemrem se suzdržat, stvarno ga volim...]
I da, seka me navukla da gledam neke serije pa sve eto malo...
Kako je to užasan osjećaj...Svi snovi, sve nade, sav trud, da bi ti se sve srušilo u roku 10 sekundi,koliko mi je trebalo da se pronađem na rang listi...začudo, nisam tako loše rješila znajući kako sam izgledala na prijemnom. Došla sam tamo, krenula pisat, ostalo mi je još(samo,heh) 10-ak stranica i jedino što sam bila u stanju je samo plakat. E,tako mi je malo falilo...tako je teško to, ubijaš se od rada zadnjih par tjedana (da,da znam,trebala sam puno puno ranije počet i imat drugačiji pristut,al eto sad je kasno) i onda dođeš tamo i kad vidiš šta su sve nasrali u taj test dođe ti da nekog streljaš. I to doslovno...Takav test komotno možeš dat nekome s prve godine i sigurno bi i on zastao nad testom...ne mogu vjerovat da su takva gamad...mislim, ja razumijem da treba eliminirat ekipu, al kolko je normalno da na 800 ljudi, njih 400 uopće ne prođe prag?? poanta prijemnog trebala bi bit da nas dovedu u red i da pokažemo da smo savladali gradivo srednje kako bi ga mogli nadograđivat na faxu a ne znat već što uči ekpia na 1.godini??nebuloze...cura koja je pisala u mojoj predavaoni se tako rasplakala na pol testa, strašno...baš ono, igre živaca, a kad ti popusti adrenalin, dođeš doma i pogledaš u monitor, ničeg više nema, samo ti i tup pogled u tu prokletu rang listu...i onda pukneš, shvatiš da od 60 bodova koliko ti treba da upišeš, 30 bodova si izgubio u gimnaziji u kojoj si se ubijao zadnje 4 godine za apsolutno ništa...jedino što su me naučili je bit uporan i naučit se borit, al ni to nije koristilo. suze samo idu i osjećaš se ko da je svijet stao, ne želiš da se to događa tebi i želiš vjerovat da je sve ovo samo san...I sad ti ostaje samo nadat se da će se lista pomicat, što sigurno hoće,al u mom slučaju to treba bit za 100-njak mjesta...al ne, neću gubit nadu, što će bit će bit, sve se događa s nekim razlogom, pa i neka im je, ne znaju što propuštaju,heh.Upravo slušam pjesmu iz jednog starog filma:The sun'll come out
Tomorrow
Bet your bottom dollar
That tomorrow
There'll be sun
Just thinkin' about
Tomorrow
Clears away the cobwebs,
And the sorrow
'Til there's none
When I'm stuck with a day
That's gray,
And lonely,
I just stick out my chin
And grin,
And say,
Oh
The sun'll come out
Tomorrow
So ya gotta hang on
'Til tomorrow
Come what may...
Teško je shvatit da život ide dalje al tako i jest, nitko te ne pita želiš li to il ne...zato glavu gore, moli se i nadaj...a kako će bit, će bit...uvijek mi ostaje pmf...love u all...
Jedna vijest koju još možda niste čuli...Ja sam isto zazujala...jutros je umro Dragutin Tadijanović, definitvno jedan od velikana moderne hrvatske književnosti...eto, mislim da zaslužuje svaku hvalu za ono što je postigao u životu. Bio je osoba koja je osvajala svakoga svojom osbnošću...
Lutanje
Samotan lutam večernjim ulicama,
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.
Brod (Samostan), listopad 1920
ne znam u kojim su drugi fazama ja al nemrem više gledat u knjige...a imam još samo 2tjedna, no chance...e,to ti je kad si ambiciozan a ne počneš na vrijeme... ne bi vjerovali kolko zapravo tog ima, užas, a neš mi se čini da je zabava tek počela, ak ovako izgleda učenje za prijemni, I wonder kak je onda na faxu...i da, baš sam si razmišljala...šta ako ne upsijem upast u zagrebu nego mogu ić u rijeku il split šta onda?ostavit sve? prijatelje? glazbena? pauzirat to il? šta upisat onda nešto drugo? sve se više komiram, i učim, stvarno učim al znam da će bit navala i nije dovoljno samo preć prag...a eto, just my thoughts...
Da,bila sam na Bundeku u nedjelju...i bilo je prekrasno... teško je snimit vatromet a da izgleda fenomenalno ko u stvarnosti, al eto bar približno... Bacam se na učenje... Marinček, zvrcnem te, čekam da majka ne gldea, stalno neš dr radim umjesto da učim, heh... :)
Pusa
Evo, dosta dugo nisam pisala pa da se napokon malo javim... Bila sam u Švicarskoj i moram reć da je to zaista jedna prekrasna zemlja. Ljudi su tako pristojni (kihneš na ulici, a svi ti odmah kažu na zdravlje...) i ekološki osvješteni što mi se itekako sviđa. A priroda... sve, apsolutno sve je zeleno...+krave naravno :) Mi smo bili u Kirchdorfu, selu blizu Badena pa smo usput posjetili Baden a na povratku i Luzern. Ta 3 dana zaista su bila nešto lijepo. Družili smo se sa Švicarcima ali i našim ljudima koji su za vrijeme rata otišli u inozemstvo. Održali smo par koncerata i moram reć da je to bilo jedno više, duhovno iskustvo; pjevamo Ne dirajte mi ravnicu" a pola crkve jedva suzdržava suze u očima...I tako, jedino kaj smo svaki dan jeli kotlovinu 2 puta dnevno (kvazi domaća hrvatska hrana, ne :) ) pa to nemrem smislit još neko vrijeme...Bilo je i smiješnih trenutaka, kada smo npr nagutavali se helija o onda išli pjevat... smijeh
I tako, još ću sam reć da smo bili smješteni po obiteljima i da ne moram komentirat u kakvim kućama ljudi žive, da voze min 2 bmw-a itd..Generalni zaključak, čisti hedonizam 
Sljedeća novost, kraj je škole... Ne mogu vjerovat da je sve tako brzo prošlo...osjećam se tako starom :(( Bzvz, za 2-3 tjedna me čeka matura (za koju još nisam ni počela) i onda prijemni pa fax...
Uopće mi se ne viđa činjenica da se više nikad neću krumpat u školi, bit s istom ekipom, sprdat se sa svime...Šmrc, već mi sad sve fali...
Kako god, jučer je bila norijada...Jedno nadasve zanimljivo iskustvo 
Ogoromna količila poludjele ralje koja maršira od trga do jaruna...E, bili smo skršeni do jaurna, i to ne od alkohola nego od sunca. Tako nas je opičilo da smo apsolutno svi izgorjeli i popili ne znam koliko litara vode. Fala Bogu, nitko se nije gađao jajima, brašnom i ostalim rekvizitima. Al zato je sve bilo puno pjene za brijanje, pive i bambusa, heh 
Na jarunu glazba baš i nije bila nešto (činjenica da ću slušat jedna te isti beat u podne na 30 stupnjeva [čitaj: žestoki techno]nakon 2 sata živždanja i dernjave mi se nije baš sviđala) pa smo e zajeli pod drvo i zujali, što je ispalo čist ok...uglavnom, nismo imali kaj za radit pa smo si fino oko pol6 otišli u Baschieru na pizzu i sve super... Navečer smo još malo skoknuli do tantre da s frendicom dočekamo ponoć i čestitamo rođendan i to bi uglavnom bilo to vezano za kvazi NORIJADU.
A da, ovo je stražnji natpis na našim majcama, hehehe
Eto, mislim da sam dovoljno napisala za jedan postić...Sad idem čistit kuću jer je u totalnoj komi pošto imamo mjstore i onda do grada tražit torbicu i nakit za maturalnu jer je još samo to ostalo nesređeno... i da, ako netko slučajno ima doborg firzera da mi preporuči jer ova moja je izjavila da baš i ne radi često svečane frizure pa mi je malo frka po pitanju toga... pusa svima
